Delegaciju mladih Liste za Rijeku u sastavu Livio Defranza (predsjednik MA), Dario Kos (dopredsjednik MA) i Sandi Basić (član predsjedništva Liste za Rijeku) će u petak u Skupštini Grada Novog Sada primiti i predsjednik novosadske skupštine Aleksandar Jovanović.

Nastavno na rješavanje krize gospodarska koju je Vlada RH započela rješavati u nekoliko pravaca od kojih je jedna vezana i uz revitalizaciju Komorskog sustava, nakon uvida u svu dostupnu nam dokumentaciju, slobodni smo komentirati komorski sustav RH i to na način da se zapravo trebamo upitati što su to Gospodarska i Obrtnička komora u Hrvata?
Dakle moramo zaključiti da nisu nevladine udruge, jer je članstvo obveza svih tvrtki i nositelja obrta, niti su državne institucije. Ne financiraju se iz proračuna, ne podnose Saboru RH rezultate godišnjih izvješća, čak nisu niti obveznici predaje godišnjih financijskih izvješća FINI.
Pitanje njezinih uloga nezaobilazna je tema sve brojnijih poslodavačkih i obrtničkih udruga koje kao jedan od razloga svojeg osnivanja navode nemogućnost ostvarivanja svojih interesa putem HGK odnosno HOK-a.
Jasno da nas kao i svakog poslodavca ali i osobu koja svoje prihode ostvaruje iz svog samostalnoga rada zanima s koliko novca godišnje raspolažu ove navedene dvije institucije, koliki su im prihodi, koliki rashodi i jasno kakva je u stvari struktura tih rashoda.
Odgovor smo logički zatražili od HGK i HOK-a ali tražene odgovore do sada nažalost nismo dobili nite od jedne spomenute institucije, iako je od našeg prvoga potraživanja podatka prošlo više od 150 dana.
Prema načinu funkcioniranja komore iste svoja izvješća o financijskim rezultatima, financijskog poslovanja Komore podnose na Skupštini, pred svojim članstvom, ali se oni ni tada ne daju javno.
Iz gornjih razloga smo nažalost prisiljeni baratati neslužbenim informacijama pa tako HGK godišnje ostvari navodno cca.150 milijuna kuna prihoda. Također neslužbeno, troškovi za plaće zaposlenih i održavanje komorske infrastrukture stoje cca. 50 milijuna kuna. Ostaje nejasno kamo se potroši ostatak od 100 milijuna kuna? Ne znamo, iako je bilo mnogo upita i traženja odgovora od Komore sa raznih mjesta, ista se nikada nije oglasila. Vrlo je slična situacija po ovim pitanjima u HOK-u.
Koliko ove dvije institucije prihoduju novca mimo članarina i to od poduzeća koje one same osnivaju? Nitko po ovom pitanju u Komorama ne želi govoriti o tome, ni primjerice o tome imaju li Komore tvtke kćeri i kako posluju sa njima.
Da primjerice HGK možda posluje i protivno Zakonu otkrili su već ranije neki novinari koji se bave istraživačkim novinarstvom, pa je tako HGK 2003 godine osnovala tvrtku s privatnim poduzećem kojem je ranije dvije godine dala posao izrade informatičkog sustava, baza podataka i web stranica. Iako HGK ima vlastiti centar za informatiku i informatizaciju u koje prema utvrđenim spoznajama rade upravo ljudi koji se bave izradom softwera i elektroničkih baza podataka. Unatoč tome Komora već godina spomenuti posao povjerava vanjskim tvrtkama i mjesečno te usluge plaća 20 tisuća eura, jasno protuvrijednost u kunama.
Pljačka HOK-a Županije PGŽ u Rijeci, u iznosu od nekoliko desetaka milijuna kuna uz podizanje optužnog prijedloga od strane Državnog odvjetništva protiv nekadašnjih čelnika Komore u Rijeci, jasno govori da ne postoji jasan kontroling ove dvije institucije i da je vjerojatno iz gore navedenih razloga jedna velika većina vodećih ljudi Komora ušla u područje poslovnog nemorala i sukoba interesa ali će nažalost iz spomenutih razloga proći bez sankcija represivnog sustava.
Vratimo se ponovno na bit i suštinu problema i ponovimo Zakonske obveze koje Komore imaju u društvu. Komore prema Statutu imaju između ostaloga osnovnu ulogu da promiču interese svojega članstva u zemlji i inozemstvu, te da ostvaruju zaštitu interesa članica i pojedinaca pred tijelima izvršne vlasti.
Nažalost, komore danas ne obavljaju niti jednu od uloga koje su im Zakonski propisane. Članice HGK i HOK-a od svojih Komora nemaju nikakve koristi, Komora služi samo i jedino skupini ljudi duboko umreženih s politikom, točnije interesnim političko-gospodarskim lobijem.
Svojevremeno je članstvo HUP-a zatražilo od Ustavnog suda ocjenu za ispitivanjem ustavnosti obveznog plaćanja članarine Komori, koji je Ustavni sud odbio kao neosnovanim uz obrazloženje postojanja Zakon o HGK (N.N. 66/91) sa izmjenama odnosno Statut HOK-a.
Dakle, ono što mi ovoga trenutka jedna velika većina članstva navedenih komora želi inicirati, jest upravo promjena tih neprihvatljivih Zakona.
Uz ukidanje obveznog članstva, po nama Vlada RH bi treba mjenjati i ustrojstvo ali i način financiranja Komora, jer one nisu ovoga trenutka niti promotori Hrvatskog gospodarstva odnosno obrtništva, ali ni izvoza hrvatskih proizvoda. Komore bi trebale razvijati sustav gospodarske diplomacije, čijim bi se servisom mogli promovirati hrvatski gospodarstvenici i poduzetnici.
Ovoga trenutka i HGK i HOK treba pretvoriti u učinkovitije, uslužno orjentirane sustave ili sustav sa puna manjim brojem zaposlenika, uz napomenu da postoji čak i prijedloga kroz rješenje fuzija ove dvije institucije o čemu bi svakako Vlada RH trebala razmisliti.

Obrazloženje:

KAKVO STAJALIŠTE PODRŽAVA LISTA ZA RIJEKU OKO GOSPODARSKIH I OBRTNIČKIH KOMORA I ZAŠTO?

Kao politička stranka LISTA ZA RIJEKU prirodno podržava, razumije i favorizira princip slobodnog udruživanja, koji je u suprotnosti sa obaveznim modelom udruživanja nacionalne Hrvatske gospodarske komore (HGK) i Hrvatske obrtničke komore (HOK), čije je članstvo obavezno za sve tvrtke i obrtničke radnje koje su registrirane i posluju na području Republike Hrvatske.

Sažetak koji slijedi je pokušaj jedne potpuno objektivne analize prednosti i nedostataka oba modela.

Što se tiče obaveznog javno-pravnog modela gospodarskih komora, globalno se pokazalo da je ovaj model uobičajen pogotovo u zapadnoj Europi i da dobro funkcionira u poslovnim okruženjima gdje su privatne dobrovoljne grupe dobro utemeljene, te pružaju protivna stajališta i usluge. Takoder, takve javno-pravne komore obično dobro rade samo u zemljama koje imaju snažnu demokratsku tradiciju, sa institucionalnim i zakonskim strukturama koje dopuštaju više slobode snagama tržišta, te zaštitu protiv sklonosti država da upravljaju/utječu na takve udruge i posredno na njihove tvrtke-članice.

Njemačka je samo jedan primjer zemlje sa takvom zajedničkom koegzistencijom. Udruga njemačkih industrijskih i gospodarskih komora služi kao javno-pravna komora, te se bavi stvarima kao što su naukovanja i razni drugi programi obrazovanja, te promocijom vanjske trgovine. No, Udruga njemačke industrije se pojavila kao dobrovoljna članska organizacija koja služi kao zastupnik i komunikacijski kanal za tvrtke u vezi zakonodavnih pitanja. U Europi, njemački model je široko prihvaćen kao odgovarajuci model za Europu u skladu s njenom tradicijom obaveznog članstva i javno-privatnog partnerstva. No, ovo uobičajeno prihvaceno uvjerenje se široko raspravlja unutar njemačkog društva, uglavnom jer porezni obveznici financiraju takve javno-pravne komore za koje se vjeruje da su velike i ne-efikasne institucije.

U tranzicijskim gospodarstvima kao što su ona u središnjoj i istočnoj Europi i bivšem Sovjetskom savezu, komore vezane na državu (kroz zakone koji obvezuju svaku tvrtku da bude član nacionalne gospodarske ili obrtničke komore) se protive reformi. Privatizacija je koristan primjer. Tipično je da državne tvrtke koje trebaju biti privatizirane pokrenu sva sredstva u borbi protiv toga. U mnogo slučajeva ne boje se samo radnici za gubitak posla vec i menadžeri. Najjače interesne grupe u bivšim socijalističkim zemljama, prije njihove tranzicije, su bili upravo vodeći ljudi velikih državnih tvrtki. Privatizacija može biti uspješna samo kad se obrati pažnja na taj otpor i kad ga se savlada.

Primjena javno-pravnog modela u tim društvima uključuje rizik usporavanja reformi, jer se stvaraju poslovne udruge koje se protive reformama. Otpor potječe od veza tvrtka-članica nacionalnih komora sa državom, što je nasljede središnjeg planiranja, koje je ‘korporativno’ u svojoj prirodi. Na taj način, javno-pravne komore u tranzicijskim gospodarstvima riskiraju pasti u zamku ‘korporatizma’, te postaju snage koje rade protiv reformi.
Europske zemlje koje imaju javno-pravni model uključuju Italiju, Austriju, Španjolsku, Francusku,Grčku,Luksemburg,Nizozemsku.Tranzicijske zemlje koje imaju dobrovoljni model uključuju Mađarsku, Poljsku, Sloveniju, Estoniju, Slovačku, što se može dovesti u vezu sa vec spomenutim problemima u vezi javnopravnog modela, posebno u tranzicijskim zemljama i gospodarstvima.

U Hrvatskoj, procjenjuje se da država direktno ili indirektno generira oko 1/3 nacionalnog BDP-a, što znači da vlada ima vrlo velik utjecaj na gospodarstvo zemlje. Taj utjecaj je samo još pojačan kroz postojeći obavezni model, pošto se većinom vjeruje da je operativno odlučivanje HGK i HOK-a usmjeravano od strane vlade, te HGK i HOK-u prihod ovisi o članarinama koje kontrolira država kroz zakone koji zahtjevaju obavezno članstvo, a vlada ima moć zadržati ili predložiti ukidanje tih zakona.

Međunarodno iskustvo pokazuje da će struktura koja se koristi i razina nezavisnosti koja je dozvoljena gospodarskim i obrtničkim komorama odrediti njihov uspjeh ili neuspjeh. Najosnovniji način na koji dobrovoljne komore mogu promicati reforme je kroz javno zalaganje za mjere koje podupiru tržišno natjecanje i slobodno tržište. LISTA ZA RIJEKU je apsolutno zagovarač slobodnog izbora i slobodnog udruživanja i za fizicke osobe i za grupe, uključujuci tvrtke, uz fakultativni način plaćanja članarine.

Iz svega gore iznijetoga predlažemo Vladi RH da sukladno najavi provedbe antirecesijskih mjera i donošenja novog Zakona o Komorskom sustavu, sve u cilju oporavka malog i srednjeg poduzetništva ali i gospodarstva u cijelini, da donese u svezi prijeko potrebnog preustroja komorskog sustava u RH, sljedeće odluke kako slijedi:

• Ukidanje obaveznog članstva pravnih i fizičkih osoba u HGK i HOK-u i prelazak na dobrovoljni komorski sustav.
• Prelazak komora u sustav gospodarske diplomacije.
• Promjena ustrojstva kao i načina financiranja komorskog sustava.
• Spajanje HGK i HOK-a u jednu jedinstvenu instituciju.

Stari grad (antička Tarsatica) je povijesno srce Rijeke, a spomenička baština u njemu koja se prezentira turistima je u sramotnom stanju.

Pa pođimo s jednom turističkom grupom u obilazak Starog grada, koja s Delte dolazi u Užarsku ulicu i prva stanica im je Kosi toranj i crkva Marijina Uznesenja. Cijeli trg je „popločan“ asfaltom ispod kojeg stoje prekriveni antički mozaici na neodređeno vrijeme. Turistička grupa dobiva informaciju o izuzetno vrijednim arheološkim nalazima najranije povijesti grada, ali osim asfalta naši gosti ne vide ništa.

Zato imaju prilike vidjeti Kosi toranj (jedan od najstarijih zvonika na Jadranu) i crkvu Marijina Uznesenja (kao najstariju riječku crkvu) išarane grafitima od strane onih koji na taj način pokazuju ljubav prema svom gradu.

Turistička grupa dalje nastavlja prema Trgu Grivica i monumentalnoj katedrali Sv.Vida, ispred koje staro popločenje čeka desetljećima da bude ukomponirano u novouređeni izgled trga. Kuća Benzoni, tik do katedrale, iz koje je nikla današnja Sveučilišna knjižnica primjer je nebrige za riječku povijesnu baštinu. Iako su obližnjim starim zgradama uređene fasade iz sredstava proračuna grada, ovo važno povijesno zdanje ostalo je zanemareno, zapušteno pa i ruševno.

Naša turistička skupina spušta se Medulićevom ulicom i dolazi na Koblerov trg, gdje im turistički vodič pokazuje „Palac komuna rečkog“. Ono što je za Dubrovnik Knežev dvor to je ova zgrada za Rijeku u povijesnom smislu. Ovo zdanje iznimne povijesne vrijednosti bilo je sjedište riječke srednjovjekovne komune. I na njoj je fasada dotrajala te više puta premazivana u prizemlju sa dodanim alu-prozorima i rashladnim uređajima.

Naša turistička skupina „impresionirana“ do sada viđenim nastavlja do obližnjih Starih vrata, najstarije građevine grada te dolaze do Tarsatičke principije gdje im vodič objašnjava da se ovdje nalaze arheološki ostaci rimske vojne komande. Osim pokrivenih antičkih nalaza od strane konzervatora, turisti imaju prilike pogledati zapušten prostor i mini gradski deponij smeća.

Naša grupa nastavlja dalje turističkom magistralom Starog grada te dolaze do crkvice Sv. Sebastijana, starog zdanja iz 13.stoljeća, za koju nitko ne zna kad je otvorena za građane i turiste.

Naša turistička skupina polako dolazi do svoje posljednje stanice u Starom gradu – na Trg Riječke rezolucije, gdje mogu vidjeti impozantnu zgradu riječkog Municipija, koju, osim što ima zapuštenu i išaranu fasadu, krasi i veliki televizijski relej kao ukras na krovu. Srednjovjekovni stup – Stendarac, išaran grafitima, okružen je automobilima, pa tako turisti mogu primjetiti da je ovaj povijesni trg ustvari obično parkiralište.

Naša turistička skupina time završava obilazak Starog grada zbunjena i razočarana nemarom jednog grada prema vlastitoj povijesnoj baštini.

Ova turistička sramota traje desetljećima i nema gotovo nikakvog pomaka. Autor ovog teksta prošao je mnoge gradove u Europi i do sada nije naišao na ovakvu zapuštenost i nemar prema vlasitoj povijesnoj jezgri.

Zaključak: Imamo se čime sramotiti pred posjetiteljima našeg grada, a za ovu sramotu odgovorni su kako konzervatori, tako i Turistička zajednica grada, gradski Odjel za kulturu, a najveću odgovornost za ovu sramotu svakako snosi gradonačelnik. Riječka povijesna baština Starog grada to nije zaslužila. (rijekadanas.com/predrag miletić)

Komore prema Statutu imaju između ostaloga osnovnu ulogu da promiču interese svojega članstva u zemlji i inozemstvu, te da ostvaruju zaštitu interesa članica i pojedinaca pred tijelima izvršne vlasti.

Nažalost komore danas ne obavljaju niti jednu od uloga koje su im Zakonski propisane. Članice HGK i HOK-a od svojih Komora nemaju nikakve koristi, Komora služi samo i jedino skupini ljudi duboko umreženih s politikom, točnije interesnim političko-gospodarskim lobijem.

Uz ukidanje obveznog članstva, po nama Vlada RH bi treba mijenjati i ustrojstvo ali i način financiranja Komora, jer one nisu ovoga trenutka niti promotori Hrvatskog gospodarstva odnosno obrtništva, ali ni izvoza hrvatskih proizvoda. Komore bi trebale razvijati sustav gospodarske diplomacije, čijim bi se servisom mogli promovirati hrvatski gospodarstvenici i poduzetnici.

I HGK i HOK treba pretvoriti u učinkovitije, uslužno orijentirane sustave ili sustav sa puna manjim brojem zaposlenika, uz napomenu da postoji čak i prijedloga kroz rješenje fuzija ove dvije institucije o čemu bi svakako Vlada RH trebala razmisliti.

KAKVO STAJALIŠTE PODRŽAVA LISTA ZA RIJEKU OKO GOSPODARSKIH I OBRTNIČKIH KOMORA I ZAŠTO?

Kao politička stranka LISTA ZA RIJEKU prirodno podržava, razumije i favorizira princip slobodnog udruživanja, koji je u suprotnosti sa obaveznim modelom udruživanja nacionalne Hrvatske gospodarske komore (HGK) i Hrvatske obrtničke komore (HOK), čije je članstvo obavezno za sve tvrtke i obrtničke radnje koje su registrirane i posluju na području Republike Hrvatske.

Što se tiče obaveznog javno-pravnog modela gospodarskih komora, globalno se pokazalo da je ovaj model uobičajen pogotovo u zapadnoj Europi i da dobro funkcionira u poslovnim okruženjima gdje su privatne dobrovoljne grupe dobro utemeljene, te pružaju protivna stajališta i usluge. Takoder, takve javno-pravne komore obično dobro rade samo u zemljama koje imaju snažnu demokratsku tradiciju, sa institucionalnim i zakonskim strukturama koje dopuštaju više slobode snagama tržišta, te zaštitu protiv sklonosti država da upravljaju/utječu na takve udruge i posredno na njihove tvrtke-članice.

Njemačka je samo jedan primjer zemlje sa takvom zajedničkom koegzistencijom. Udruga njemačkih industrijskih i gospodarskih komora služi kao javno-pravna komora, te se bavi stvarima kao što su naukovanja i razni drugi programi obrazovanja, te promocijom vanjske trgovine. No, Udruga njemačke industrije se pojavila kao dobrovoljna članska organizacija koja služi kao zastupnik i komunikacijski kanal za tvrtke u vezi zakonodavnih pitanja. U Europi, njemački model je široko prihvaćen kao odgovarajuci model za Europu u skladu s njenom tradicijom obaveznog članstva i javno-privatnog partnerstva. No, ovo uobičajeno prihvaceno uvjerenje se široko raspravlja unutar njemačkog društva, uglavnom jer porezni obveznici financiraju takve javno-pravne komore za koje se vjeruje da su velike i ne-efikasne institucije.

U tranzicijskim gospodarstvima kao što su ona u središnjoj i istočnoj Europi i bivšem Sovjetskom savezu, komore vezane na državu (kroz zakone koji obvezuju svaku tvrtku da bude član nacionalne gospodarske ili obrtničke komore) se protive reformi. Privatizacija je koristan primjer. Tipično je da državne tvrtke koje trebaju biti privatizirane pokrenu sva sredstva u borbi protiv toga. U mnogo slučajeva ne boje se samo radnici za gubitak posla vec i menadžeri. Najjače interesne grupe u bivšim socijalističkim zemljama, prije njihove tranzicije, su bili upravo vodeći ljudi velikih državnih tvrtki. Privatizacija može biti uspješna samo kad se obrati pažnja na taj otpor i kad ga se savlada.

Primjena javno-pravnog modela u tim društvima uključuje rizik usporavanja reformi, jer se stvaraju poslovne udruge koje se protive reformama. Otpor potječe od veza tvrtka-članica nacionalnih komora sa državom, što je nasljede središnjeg planiranja, koje je ‘korporativno’ u svojoj prirodi. Na taj način, javno-pravne komore u tranzicijskim gospodarstvima riskiraju pasti u zamku ‘korporatizma’, te postaju snage koje rade protiv reformi.
Europske zemlje koje imaju javno-pravni model uključuju Italiju, Austriju, Španjolsku, Francusku,Grčku,Luksemburg,Nizozemsku.Tranzicijske zemlje koje imaju dobrovoljni model uključuju Mađarsku, Poljsku, Sloveniju, Estoniju, Slovačku, što se može dovesti u vezu sa vec spomenutim problemima u vezi javnopravnog modela, posebno u tranzicijskim zemljama i gospodarstvima.

Međunarodno iskustvo pokazuje da će struktura koja se koristi i razina nezavisnosti koja je dozvoljena gospodarskim i obrtničkim komorama odrediti njihov uspjeh ili neuspjeh. Najosnovniji način na koji dobrovoljne komore mogu promicati reforme je kroz javno zalaganje za mjere koje podupiru tržišno natjecanje i slobodno tržište. LISTA ZA RIJEKU je apsolutno zagovarač slobodnog izbora i slobodnog udruživanja i za fizicke osobe i za grupe, uključujuci tvrtke, uz fakultativni način plaćanja članarine.

Gradonačelnik Obersnel je odgovorio da nije riječ o privatizaciji kontejnerskog terminala već tvrtke Vrata Jadrana koja ima koncesiju na terminalu. U izradi je prometna studija koja bi trebala dati odgovor na koji će način Rijeka biti spojena na novu prugu prema zagrebu, a što se tiče pruge koja ide preko Rive, Obersnel je kazao kako očekuje da će se ona prestati koristiti za terete.

Gradonačelnik Obersnel je odgovorio kako je već donesena odluka i da će se vrlo skoro na mjestima nemilih događaja - Trgu Svete Barbare i kod mosta na Rječini biti postavljen znak s porukom ‘Hrabrost je i odabrati nenasilje’. (www.rijekadanas.com)

foto: rijeka.hr

Međutim, Švorinić je istaknuo da je Grad između opcija izgradnje skupih objekata za vrhunska sportska natjecanja ili jeftinijih za sport i rekreaciju građana izabrao najgoru opciju – skupe objekte koji neće moći ugostiti vrhunska sportska natjecanja.
– Bojim se da s privatnim novcem nitko ne bi kupovao peglicu po cijeni mercedesa, a upravo se to dogodilo u slučaju centara Zamet ili Kantrida koji su skuplji od dvorana u Poreču ili kompleksa bazena u Trstu, a na kojima se za razliku od Rijeke mogu održavati vrhunska sportska natjecanja.

Vijećnik Liste za Rijeku se osrvrnuo i na slučajeve umjetne trave konstatacijom kako je netko zaboravio kupiti stroj za održavanje na vrijeme, a onda održavati terene u intenzitetu u kojem su propisani. Rezultat toga je da su tereni umjesto 10 godina koliko je trajala garancija izdržali gotovo dvostuko manje što je izazvalo štetu po gradski proračun za koju baš nitko nije odgovarao.

U raspravi o Izmjenama i dopunama Programa javnih potreba u sportu Švorinić je ukazao na svu apsurdnost nedavnih zaduženja za gradnju novih sportskih objekata dok se istovremeno sredstva za sportske subjekte, koji bi te objekte trebali koristiti, ogoljuju do kostiju.

- Osnovna naša primjedba je u izostanku jasnih kriterija jer dok sredstva namjenjena sportskim klubovima (treninzi i natjecanja sportaša) idu linerano 5% dolje, postoji veliki nesrazmjer kod nekih drugih proračunskih korisnika.

Švorinić je prije svega istaknuo pozicije ‘Provođenje sportskih aktivnosti djece, mladeži i studenata’ kojima su sredstva smanjena s 250.000 na 100.000kn, ‘Treninge i natjecanja osoba s invaliditetom i osoba oštećenog sluha’ sa istovjetnim smanjenjem te ‘Nastupi sportskih udruga i sportaša na međunarodnim natjecanjima’ za što su sredstva smanjena u iznosu od čak 75 posto. Istovremeno nije smanjivana pozicija ‘Organizacija međunarodnih priredbi’ koja ostaje na oko 3.000.000 kn te ovogodišnja sredstva za kandidaturu za Mediteranske igre koja su ostala na 250.000 kn unatoč upitnoj kandidaturi nakon izostanka garancija hrvatske Vlade.

OBRAZLOŽENJE:

Premda se u medijima i javnosti najavljivao tzv. Plan B za ona brodogradilišta za koje ne bude zainteresiranih investitora, od okončanja natječaja do danas Vlada Republike Hrvatske nije obznanila alternativni scenario odnosno plan rješavanja problema brodogradilišta za koja nije bilo zainteresiranih kupaca. Nisu najavljeni ni okvirni rokovi niti mjere koje nadležni državni resori namjeravaju poduzeti kako bi riješili ovo pitanje. Opće poznato je kako se radi o pitanju koje je sastavni dio obaveza i uvjeta koje Republika Hrvatska mora zadovoljiti u pregovorima za stjecanje članstva u EU odnosno o privatizaciji i restrukturiranju brodogradilišta prema uvjetima koji vrijede u Europskoj uniji. Zato buduće aktivnosti Vlade Republike Hrvatske i mjerodavnih državnih institucija u vezi s rješavanjem problematike brodogradnje imaju domaću, hrvatsku ali i iznimno važnu i ozbiljnu međunarodnu dimenziju ostvarivanja najvažnijeg cilja hrvatske vanjske politike – stjecanja članstva u EU. Da se radi o pitanju o kojem će odlučivati institucije Europske unije potvrđuju i izjave vodećih dužnosnika iz EU ali i onih iz država članica kako se neće dopustiti završetak pregovora i članstvo u EU bez rješenja pitanja brodogradnje. Poznato je također kako EU od Hrvatske zahtijeva da državnu pomoć svojim brodogradilištima uskladi s pravilima o državnim intervencijama koja primjenjuje EU i njezine države članice i kako je to u nekim novim državama članicama, kao što je na primjer Poljska, praktički dovelo do zatvaranja značajnog dijela brodograđevne industrije ove države.

U slučaju Kraljevice i Brodograđevne industrije 3.maj, radi se o brodogradilištima koja svojom dugogodišnjom tradicijom proizvodnje predstavljaju dio našeg industrijskog nasljeđa i kulture ali i najveće kvarnerske gospodarske subjekte, čine značajan dio izvoza Primorsko-goranske županije te okupljaju i objedinjuju niz djelatnosti manjih poduzetnika. Uvjereni smo kako i u Primorsko-goranskoj županiji raspolažemo potencijalima i resursima koji su sposobni znanjem, vještinama i sposobnostima ući u globalnu tržišnu utakmicu i postati ravnopravan konkurenti u suvremenom svijetu. Bez industrije temeljene na znanju i primjeni novih tehnologija te prelijevanja njezinih sinergijskih učinaka na druge djelatnosti, neće i ne može biti prosperiteta i napretka. To je putokaz i ostalim poduzetnicima ali i primjer mladima koji pokazuje da i ovdje u Rijeci i Kraljevici imaju budućnost i šanse za uspjeh. Iz tog razloga ne možemo i ne smijemo dozvoliti narušavanje poslovanja ili dovođenje u pitanje opstanak ovog gospodarskog subjekta koji direktno ili indirektno osigurava egzistenciju za desetke tisuća građana Primorsko-goranske županije te predstavlja nezamjenjiv ulog u našu budućnost.

Prema dogovoru na sastanku stranačkih Klubova uoči Skupštine PGŽ održanom u petak, uvodno će izlaganje po ovoj točki dnevnog reda imati Župan Zlatko Komadina koji će se osvrnuti na dosadašnje Zaključke Primorsko-goranske županije vezane uz problematiku Kvarnerskih brodogradilišta ali će u novodonesene zaključke ući i prijedlog zaključka stranačkog Kluba Akcije mladih i Liste za Rijeku:

Poziva se Vlada Republike Hrvatske da prilikom planiranja državnog proračuna u narednom razdoblju, a naročito nakon stjecanja članstva u EU, Brodogradilištu Kraljevica i 3.maj osigura poticaje za razvoj i istraživanje i inovacije, tehnološku obnovu, nove investicije, zaštitu okoliša i slične namjene te omogući i druge oblike financijskih potpora sukladno praksi država članica Europske unije kako bi kvarnerska brodogradilišta imala jednake uvjete za rast i razvoj kakve imaju njegovi konkurenti na europskom i globalnom tržištu.