Intervju Denisa Pešuta za Novi list: Regionalna opcija mora postati većina

Nakon ponovnog izbora na mjesto predsjednika Liste za Rijeku Denis Pešut ističe kako će stranka i dalje nastaviti sa svojim zalaganjem za izvorne riječke interese i vrijednosti. Svjestan je, međutim, da i njega i stranku, nakon pokretanja stranke prije četiri godine i početnih uspjeha ostvarenih na zadnjim lokalnim izborima, sada očekuje još teža zadaća potvrde dosadašnjih rezultata.
– Ulazak u Gradsko vijeće Grada Rijeke i Županijsku skupštinu na prošlim izborima bio je svojevrsno priznanje za naše početne napore. Sada, kroz djelovanje dvojice vijećnika u Gradskom vijeću i jednog u županijskoj skupštini prvenstveno moramo opravdati povjerenje i očekivanja onih ljudi koji su nam dali nam svoj glas. Bio je to veliki uspjeh jer smo u jednom zahtjevnom izbornom sustavu dobili predstavnike u tijelima lokalne i regionalne samouprave. S te strane je velika odgovornost na nama koji smo u tim tijelima.

Predsjednik Liste za Rijeku – Denis Pešut

Postali ste prepoznatljivi po raznim inicijativama s riječkim predznakom, je li to dovoljno za vaše birače?
– Mislim da je cijela poanta pokretanja Liste za Rijeku bila oživjeti riječku gradsku opciju. Naš primarni cilj je zastupati riječke interese koji su u zadnjih dvadeset godina u radu vladajuće koalicije bili zapušteni. Naš uspjeh na zadnjim izborima smatramo najboljim dokazom da birači žele jednu takvu riječku, izvorno gradsku opciju.
Najveći odjek imao je prijedlog da Rijeka dobije status županije, smatrate li tu mogućnost doista ostvarivom i na koji način?
– Naša inicijativa je izazvala raspravu i to je dobro, a nadam se da neće i ostati samo na razini rasprave. Ono što ćemo dalje odraditi je da proširimo tu inicijativu i u drugim velikim gradovima. Veseli nas što smo čuli da i u Splitu i Osijeku postoje ljudi koji slično razmišljaju i podržavaju takvu ideju, a u mi ćemo isto tako podržati slične inicijative u tim gradovima jer ono što tražimo za sebe u Rijeci, želimo i drugima.
Vodi li ta ideja ka smanjenju broja županija i formiranju četiri, pet ili šest regija u Hrvatskoj sa središtima u velikim gradovima?
– Kad smo krenuli s Listom za Rijeku otvoreno smo, kada je u pitanju broj županija, općina i gradova, kazali da treba postaviti jasne kriterije koje oni trebaju zadovoljavati. One koje te kriterije ne zadovoljavaju treba ukinuti. Kada su 1993. godine stvarane, te su jedinice krojene po političkom kriteriju, što se ne smije ponoviti. Realizacijom naše inicijative osnažila bi i sama Primorsko-goranska županija, koja bi se mogla usredotočiti na neka područja poput Gorskog kotara i otoka, a s druge strane Rijeka bi dobila dodatni financijski zamah.
Kažete da bi županija ojačala, ali s druge strane želite čvršće na Rijeku vezati gradove i općine riječkog prstena?
– To je jedna od naših temeljnih inicijativa, pokretanje suradnje između Rijeke i jedinica lokalne samouprave koje ju okružuju. Cilj tog povezivanja je rješavanje zajedničkih problema. Bilo bi dobro kada bi imali i malo više zajedničkih interesa, posebice gospodarskih, ali nažalost sada uglavnom imamo samo zajedničke teškoće. Rijeka, također, svojom skučenošću ostaje limitirana u nekim većim i značajnijim projektima. Smatramo da, kao što je na zadnjoj sjednici Gradskog vijeća odlučeno da grad sud jeluje u projektu žičare Učka, treba s općinama na području Grobnika sudjelovati u povratku moto utrka što je sigurno isplativija investicija nego Mediteranske igre.
Smatrate li, dakle, da je ponovna kandidatura za MI promašaj?
– Već četvrta kandidatura je bila promašaj. Trebalo se usredotočiti na projekt kao što su moto utrke koje bi možda jednog dana mogle dovesti i formulu 1. Bojimo se Mediteranskih igara zbog načina na koji su dosada građeni sportski objekti. Skupi i prekratki.
Koliko su regionalizam i autonomija, pojmovi s negativnim konotacijama iz prošlosti, kao temelj vašeg djelovanja privlačni Riječanima?
– Odbojnost prema regionalizmu potiče prvenstveno iz takozvanih velikih, odnosno centralističkih stranaka. Ono što mi pokušavamo objasniti je da je riječ prvenstveno o pitanju financiranja te rješavanju problema građana na nižim razinama, koje su same po sebi građanima daleko bliže. Regionalizacija, naravno, mora biti praćena i financijskom decentralizacijom. Cijela priča se može svesti na to da ti ostane onoliko koliko i stvoriš u svom dvorištu.
Znači li to da razvijeniji krajevi zemlje ne bi trebali participirati u razvoju onih manje razvijenih?
– Ne. Mi se zalažemo za transparentnost putovanja novca od Rijeke prema Zagrebu i njegove daljnje distribucije. Treba se jasno znati kako će se novac trošiti. Regije i centralna vlast trebaju stvoriti mehanizme da se taj novac ravnopravnije i odgovornije distribuira.
Regionalistička opcija doživjela je svojevrsni »comeback« na prošlim lokalnim izborima. Kakva je međusobna suradnja ili nesuradnja riječkih regionalista?
– Volio bih da je suradnja veća. ARS je vezan koalicijskim sporazumom i nemaju oni tu baš »lufta« u pogledu neke inicijative. Prva i zadnja riječ je gospodina Obersnela, odnosno SDP-a, i oni tako funkcioniraju, što me žalosti. S druge strane je PGS i ja se nadam da će naša međusobna suradnja ubuduće biti bolja i intenzivnija te da će svaka stranka sa svojom autonomnom politikom odraditi svoj dio na dodatnoj afirmaciji regionalističke opcije do idućih lokalnih izbora.

Suradnja s Udrugom Ladonja

Za nadolazeće izbore, kako parlamentarne tako i lokalne, zadali ste si na izbornoj skupštini stranke vrlo ambiciozne ciljeve. Kratkoročno ulazak u Sabor, a dugoročno promjenu odnosa snaga regionalističkih i centralističkih stranaka u tijelima lokalne samouprave, po uzoru na Istru.
– U zadnje vrijeme politički surađujemo s udrugom nezavisnih lista Ladonja. Shvatili smo da je osma izborna jedinica takva da zahtijeva suradnju s obje strane Učke. Što se tiče Gradskog vijeća, da bi se nešto napravilo u gradu treba participirati u vlasti, ali vlast treba biti sredstvo, a ne cilj. Nadamo se da će u iduće tri-četiri godine regionalna opcija u Rijeci postati većina. Što se tiče koaliranja, smatramo principijelnim koalicije od dvije ili tri stranke sa sličnim programskim ciljevima, a isto tako nepoštenim smatramo koalicije od sedam, osam, stranaka ili koliko ih je već SDP okupio oko sebe na prošlim izborima. Stranka koja sama ili eventualno u nekoj principijelnoj koaliciji izađe na izbore nakon njih ima puno veći kredibilitet nego ako to učini u ovakvom jednom »gulašu« kakav je na zadnjim izborima skuhao SDP. (novi list – marinko glavan)

Komentari

Unesi komentar