KRITIKA POSTOJEĆEG STANJA KOMORSKOG SUSTAVA I PRIJEDLOZI ZA IZMJENE ZAKONA O KOMORSKOM SUSTAVU

Predsjednica Vlade RH Jadranka Kosor najavila je u svom antiresesijskom programu da će do kraja 2010 godine pokrenuti postupak izmjene Zakona o komorskom sustavu u kojem postupku bi trebalo svakako doći do promjena djelovanja istih. Da bi pomogli Vladi RH u donošenju najavljene odluke ovim putem dostavljamo kritiku postojećega stanja, te dostavljamo naš prijedlog izmjena Zakona o djelovanju komorskog sustava, sukladno već ranije iznesenom velikom broj stavova i prijedloga brojnih Poslodavačkih i Obrtničkih Udruga, pravnih i fizičkih lica kao i institucija u RH, koje mi kao politička stranka u jednoj velikoj većini i podržavamo.

Nastavno na rješavanje krize gospodarska koju je Vlada RH započela rješavati u nekoliko pravaca od kojih je jedna vezana i uz revitalizaciju Komorskog sustava, nakon uvida u svu dostupnu nam dokumentaciju, slobodni smo komentirati komorski sustav RH i to na način da se zapravo trebamo upitati što su to Gospodarska i Obrtnička komora u Hrvata?
Dakle moramo zaključiti da nisu nevladine udruge, jer je članstvo obveza svih tvrtki i nositelja obrta, niti su državne institucije. Ne financiraju se iz proračuna, ne podnose Saboru RH rezultate godišnjih izvješća, čak nisu niti obveznici predaje godišnjih financijskih izvješća FINI.
Pitanje njezinih uloga nezaobilazna je tema sve brojnijih poslodavačkih i obrtničkih udruga koje kao jedan od razloga svojeg osnivanja navode nemogućnost ostvarivanja svojih interesa putem HGK odnosno HOK-a.
Jasno da nas kao i svakog poslodavca ali i osobu koja svoje prihode ostvaruje iz svog samostalnoga rada zanima s koliko novca godišnje raspolažu ove navedene dvije institucije, koliki su im prihodi, koliki rashodi i jasno kakva je u stvari struktura tih rashoda.
Odgovor smo logički zatražili od HGK i HOK-a ali tražene odgovore do sada nažalost nismo dobili nite od jedne spomenute institucije, iako je od našeg prvoga potraživanja podatka prošlo više od 150 dana.
Prema načinu funkcioniranja komore iste svoja izvješća o financijskim rezultatima, financijskog poslovanja Komore podnose na Skupštini, pred svojim članstvom, ali se oni ni tada ne daju javno.
Iz gornjih razloga smo nažalost prisiljeni baratati neslužbenim informacijama pa tako HGK godišnje ostvari navodno cca.150 milijuna kuna prihoda. Također neslužbeno, troškovi za plaće zaposlenih i održavanje komorske infrastrukture stoje cca. 50 milijuna kuna. Ostaje nejasno kamo se potroši ostatak od 100 milijuna kuna? Ne znamo, iako je bilo mnogo upita i traženja odgovora od Komore sa raznih mjesta, ista se nikada nije oglasila. Vrlo je slična situacija po ovim pitanjima u HOK-u.
Koliko ove dvije institucije prihoduju novca mimo članarina i to od poduzeća koje one same osnivaju? Nitko po ovom pitanju u Komorama ne želi govoriti o tome, ni primjerice o tome imaju li Komore tvtke kćeri i kako posluju sa njima.
Da primjerice HGK možda posluje i protivno Zakonu otkrili su već ranije neki novinari koji se bave istraživačkim novinarstvom, pa je tako HGK 2003 godine osnovala tvrtku s privatnim poduzećem kojem je ranije dvije godine dala posao izrade informatičkog sustava, baza podataka i web stranica. Iako HGK ima vlastiti centar za informatiku i informatizaciju u koje prema utvrđenim spoznajama rade upravo ljudi koji se bave izradom softwera i elektroničkih baza podataka. Unatoč tome Komora već godina spomenuti posao povjerava vanjskim tvrtkama i mjesečno te usluge plaća 20 tisuća eura, jasno protuvrijednost u kunama.
Pljačka HOK-a Županije PGŽ u Rijeci, u iznosu od nekoliko desetaka milijuna kuna uz podizanje optužnog prijedloga od strane Državnog odvjetništva protiv nekadašnjih čelnika Komore u Rijeci, jasno govori da ne postoji jasan kontroling ove dvije institucije i da je vjerojatno iz gore navedenih razloga jedna velika većina vodećih ljudi Komora ušla u područje poslovnog nemorala i sukoba interesa ali će nažalost iz spomenutih razloga proći bez sankcija represivnog sustava.
Vratimo se ponovno na bit i suštinu problema i ponovimo Zakonske obveze koje Komore imaju u društvu. Komore prema Statutu imaju između ostaloga osnovnu ulogu da promiču interese svojega članstva u zemlji i inozemstvu, te da ostvaruju zaštitu interesa članica i pojedinaca pred tijelima izvršne vlasti.
Nažalost, komore danas ne obavljaju niti jednu od uloga koje su im Zakonski propisane. Članice HGK i HOK-a od svojih Komora nemaju nikakve koristi, Komora služi samo i jedino skupini ljudi duboko umreženih s politikom, točnije interesnim političko-gospodarskim lobijem.
Svojevremeno je članstvo HUP-a zatražilo od Ustavnog suda ocjenu za ispitivanjem ustavnosti obveznog plaćanja članarine Komori, koji je Ustavni sud odbio kao neosnovanim uz obrazloženje postojanja Zakon o HGK (N.N. 66/91) sa izmjenama odnosno Statut HOK-a.
Dakle, ono što mi ovoga trenutka jedna velika većina članstva navedenih komora želi inicirati, jest upravo promjena tih neprihvatljivih Zakona.
Uz ukidanje obveznog članstva, po nama Vlada RH bi treba mjenjati i ustrojstvo ali i način financiranja Komora, jer one nisu ovoga trenutka niti promotori Hrvatskog gospodarstva odnosno obrtništva, ali ni izvoza hrvatskih proizvoda. Komore bi trebale razvijati sustav gospodarske diplomacije, čijim bi se servisom mogli promovirati hrvatski gospodarstvenici i poduzetnici.
Ovoga trenutka i HGK i HOK treba pretvoriti u učinkovitije, uslužno orjentirane sustave ili sustav sa puna manjim brojem zaposlenika, uz napomenu da postoji čak i prijedloga kroz rješenje fuzija ove dvije institucije o čemu bi svakako Vlada RH trebala razmisliti.

Obrazloženje:

KAKVO STAJALIŠTE PODRŽAVA LISTA ZA RIJEKU OKO GOSPODARSKIH I OBRTNIČKIH KOMORA I ZAŠTO?

Kao politička stranka LISTA ZA RIJEKU prirodno podržava, razumije i favorizira princip slobodnog udruživanja, koji je u suprotnosti sa obaveznim modelom udruživanja nacionalne Hrvatske gospodarske komore (HGK) i Hrvatske obrtničke komore (HOK), čije je članstvo obavezno za sve tvrtke i obrtničke radnje koje su registrirane i posluju na području Republike Hrvatske.

Sažetak koji slijedi je pokušaj jedne potpuno objektivne analize prednosti i nedostataka oba modela.

Što se tiče obaveznog javno-pravnog modela gospodarskih komora, globalno se pokazalo da je ovaj model uobičajen pogotovo u zapadnoj Europi i da dobro funkcionira u poslovnim okruženjima gdje su privatne dobrovoljne grupe dobro utemeljene, te pružaju protivna stajališta i usluge. Takoder, takve javno-pravne komore obično dobro rade samo u zemljama koje imaju snažnu demokratsku tradiciju, sa institucionalnim i zakonskim strukturama koje dopuštaju više slobode snagama tržišta, te zaštitu protiv sklonosti država da upravljaju/utječu na takve udruge i posredno na njihove tvrtke-članice.

Njemačka je samo jedan primjer zemlje sa takvom zajedničkom koegzistencijom. Udruga njemačkih industrijskih i gospodarskih komora služi kao javno-pravna komora, te se bavi stvarima kao što su naukovanja i razni drugi programi obrazovanja, te promocijom vanjske trgovine. No, Udruga njemačke industrije se pojavila kao dobrovoljna članska organizacija koja služi kao zastupnik i komunikacijski kanal za tvrtke u vezi zakonodavnih pitanja. U Europi, njemački model je široko prihvaćen kao odgovarajuci model za Europu u skladu s njenom tradicijom obaveznog članstva i javno-privatnog partnerstva. No, ovo uobičajeno prihvaceno uvjerenje se široko raspravlja unutar njemačkog društva, uglavnom jer porezni obveznici financiraju takve javno-pravne komore za koje se vjeruje da su velike i ne-efikasne institucije.

U tranzicijskim gospodarstvima kao što su ona u središnjoj i istočnoj Europi i bivšem Sovjetskom savezu, komore vezane na državu (kroz zakone koji obvezuju svaku tvrtku da bude član nacionalne gospodarske ili obrtničke komore) se protive reformi. Privatizacija je koristan primjer. Tipično je da državne tvrtke koje trebaju biti privatizirane pokrenu sva sredstva u borbi protiv toga. U mnogo slučajeva ne boje se samo radnici za gubitak posla vec i menadžeri. Najjače interesne grupe u bivšim socijalističkim zemljama, prije njihove tranzicije, su bili upravo vodeći ljudi velikih državnih tvrtki. Privatizacija može biti uspješna samo kad se obrati pažnja na taj otpor i kad ga se savlada.

Primjena javno-pravnog modela u tim društvima uključuje rizik usporavanja reformi, jer se stvaraju poslovne udruge koje se protive reformama. Otpor potječe od veza tvrtka-članica nacionalnih komora sa državom, što je nasljede središnjeg planiranja, koje je ‘korporativno’ u svojoj prirodi. Na taj način, javno-pravne komore u tranzicijskim gospodarstvima riskiraju pasti u zamku ‘korporatizma’, te postaju snage koje rade protiv reformi.
Europske zemlje koje imaju javno-pravni model uključuju Italiju, Austriju, Španjolsku, Francusku,Grčku,Luksemburg,Nizozemsku.Tranzicijske zemlje koje imaju dobrovoljni model uključuju Mađarsku, Poljsku, Sloveniju, Estoniju, Slovačku, što se može dovesti u vezu sa vec spomenutim problemima u vezi javnopravnog modela, posebno u tranzicijskim zemljama i gospodarstvima.

U Hrvatskoj, procjenjuje se da država direktno ili indirektno generira oko 1/3 nacionalnog BDP-a, što znači da vlada ima vrlo velik utjecaj na gospodarstvo zemlje. Taj utjecaj je samo još pojačan kroz postojeći obavezni model, pošto se većinom vjeruje da je operativno odlučivanje HGK i HOK-a usmjeravano od strane vlade, te HGK i HOK-u prihod ovisi o članarinama koje kontrolira država kroz zakone koji zahtjevaju obavezno članstvo, a vlada ima moć zadržati ili predložiti ukidanje tih zakona.

Međunarodno iskustvo pokazuje da će struktura koja se koristi i razina nezavisnosti koja je dozvoljena gospodarskim i obrtničkim komorama odrediti njihov uspjeh ili neuspjeh. Najosnovniji način na koji dobrovoljne komore mogu promicati reforme je kroz javno zalaganje za mjere koje podupiru tržišno natjecanje i slobodno tržište. LISTA ZA RIJEKU je apsolutno zagovarač slobodnog izbora i slobodnog udruživanja i za fizicke osobe i za grupe, uključujuci tvrtke, uz fakultativni način plaćanja članarine.

Iz svega gore iznijetoga predlažemo Vladi RH da sukladno najavi provedbe antirecesijskih mjera i donošenja novog Zakona o Komorskom sustavu, sve u cilju oporavka malog i srednjeg poduzetništva ali i gospodarstva u cijelini, da donese u svezi prijeko potrebnog preustroja komorskog sustava u RH, sljedeće odluke kako slijedi:

• Ukidanje obaveznog članstva pravnih i fizičkih osoba u HGK i HOK-u i prelazak na dobrovoljni komorski sustav.
• Prelazak komora u sustav gospodarske diplomacije.
• Promjena ustrojstva kao i načina financiranja komorskog sustava.
• Spajanje HGK i HOK-a u jednu jedinstvenu instituciju.

Unesi komentar