Lista za Rijeku o komorskom sustavu i zašto ga treba mijenjati

Vlade RH najavila je u svom antiresesijskom programu da će do kraja 2010 godine pokrenuti postupak izmjene Zakona o komorskom sustavu. Nas u LISTI ZA RIJEKU kao i svakog poslodavca ali i osobu koja svoje prihode ostvaruje iz svog samostalnoga rada zanima s koliko novca godišnje raspolažu ove navedene dvije institucije, koliki su im prihodi, koliki rashodi i jasno kakva je u stvari struktura tih rashoda. Tražene odgovore u tom smislu nismo dobili ni od HGK ni od HOK-a iako je od našeg prvoga potraživanja podatka prošlo više od 150 dana. Prema načinu funkcioniranja komore, ona svoja izvješća o financijskim rezultatima, financijskog poslovanja Komore podnose na Skupštini, pred svojim članstvom, ali se oni ni tada ne daju javno. Iz tog razloga smo nažalost prisiljeni baratati neslužbenim informacijama pa tako HGK godišnje ostvari navodno cca. 150 milijuna kuna prihoda. Također neslužbeno, troškovi za plaće zaposlenih i održavanje komorske infrastrukture stoje cca. 50 milijuna kuna. Ostaje nejasno kamo se potroši ostatak od 100 milijuna kuna?

Komore prema Statutu imaju između ostaloga osnovnu ulogu da promiču interese svojega članstva u zemlji i inozemstvu, te da ostvaruju zaštitu interesa članica i pojedinaca pred tijelima izvršne vlasti.

Nažalost komore danas ne obavljaju niti jednu od uloga koje su im Zakonski propisane. Članice HGK i HOK-a od svojih Komora nemaju nikakve koristi, Komora služi samo i jedino skupini ljudi duboko umreženih s politikom, točnije interesnim političko-gospodarskim lobijem.

Uz ukidanje obveznog članstva, po nama Vlada RH bi treba mijenjati i ustrojstvo ali i način financiranja Komora, jer one nisu ovoga trenutka niti promotori Hrvatskog gospodarstva odnosno obrtništva, ali ni izvoza hrvatskih proizvoda. Komore bi trebale razvijati sustav gospodarske diplomacije, čijim bi se servisom mogli promovirati hrvatski gospodarstvenici i poduzetnici.

I HGK i HOK treba pretvoriti u učinkovitije, uslužno orijentirane sustave ili sustav sa puna manjim brojem zaposlenika, uz napomenu da postoji čak i prijedloga kroz rješenje fuzija ove dvije institucije o čemu bi svakako Vlada RH trebala razmisliti.

KAKVO STAJALIŠTE PODRŽAVA LISTA ZA RIJEKU OKO GOSPODARSKIH I OBRTNIČKIH KOMORA I ZAŠTO?

Kao politička stranka LISTA ZA RIJEKU prirodno podržava, razumije i favorizira princip slobodnog udruživanja, koji je u suprotnosti sa obaveznim modelom udruživanja nacionalne Hrvatske gospodarske komore (HGK) i Hrvatske obrtničke komore (HOK), čije je članstvo obavezno za sve tvrtke i obrtničke radnje koje su registrirane i posluju na području Republike Hrvatske.

Što se tiče obaveznog javno-pravnog modela gospodarskih komora, globalno se pokazalo da je ovaj model uobičajen pogotovo u zapadnoj Europi i da dobro funkcionira u poslovnim okruženjima gdje su privatne dobrovoljne grupe dobro utemeljene, te pružaju protivna stajališta i usluge. Takoder, takve javno-pravne komore obično dobro rade samo u zemljama koje imaju snažnu demokratsku tradiciju, sa institucionalnim i zakonskim strukturama koje dopuštaju više slobode snagama tržišta, te zaštitu protiv sklonosti država da upravljaju/utječu na takve udruge i posredno na njihove tvrtke-članice.

Njemačka je samo jedan primjer zemlje sa takvom zajedničkom koegzistencijom. Udruga njemačkih industrijskih i gospodarskih komora služi kao javno-pravna komora, te se bavi stvarima kao što su naukovanja i razni drugi programi obrazovanja, te promocijom vanjske trgovine. No, Udruga njemačke industrije se pojavila kao dobrovoljna članska organizacija koja služi kao zastupnik i komunikacijski kanal za tvrtke u vezi zakonodavnih pitanja. U Europi, njemački model je široko prihvaćen kao odgovarajuci model za Europu u skladu s njenom tradicijom obaveznog članstva i javno-privatnog partnerstva. No, ovo uobičajeno prihvaceno uvjerenje se široko raspravlja unutar njemačkog društva, uglavnom jer porezni obveznici financiraju takve javno-pravne komore za koje se vjeruje da su velike i ne-efikasne institucije.

U tranzicijskim gospodarstvima kao što su ona u središnjoj i istočnoj Europi i bivšem Sovjetskom savezu, komore vezane na državu (kroz zakone koji obvezuju svaku tvrtku da bude član nacionalne gospodarske ili obrtničke komore) se protive reformi. Privatizacija je koristan primjer. Tipično je da državne tvrtke koje trebaju biti privatizirane pokrenu sva sredstva u borbi protiv toga. U mnogo slučajeva ne boje se samo radnici za gubitak posla vec i menadžeri. Najjače interesne grupe u bivšim socijalističkim zemljama, prije njihove tranzicije, su bili upravo vodeći ljudi velikih državnih tvrtki. Privatizacija može biti uspješna samo kad se obrati pažnja na taj otpor i kad ga se savlada.

Primjena javno-pravnog modela u tim društvima uključuje rizik usporavanja reformi, jer se stvaraju poslovne udruge koje se protive reformama. Otpor potječe od veza tvrtka-članica nacionalnih komora sa državom, što je nasljede središnjeg planiranja, koje je ‘korporativno’ u svojoj prirodi. Na taj način, javno-pravne komore u tranzicijskim gospodarstvima riskiraju pasti u zamku ‘korporatizma’, te postaju snage koje rade protiv reformi.
Europske zemlje koje imaju javno-pravni model uključuju Italiju, Austriju, Španjolsku, Francusku,Grčku,Luksemburg,Nizozemsku.Tranzicijske zemlje koje imaju dobrovoljni model uključuju Mađarsku, Poljsku, Sloveniju, Estoniju, Slovačku, što se može dovesti u vezu sa vec spomenutim problemima u vezi javnopravnog modela, posebno u tranzicijskim zemljama i gospodarstvima.

Međunarodno iskustvo pokazuje da će struktura koja se koristi i razina nezavisnosti koja je dozvoljena gospodarskim i obrtničkim komorama odrediti njihov uspjeh ili neuspjeh. Najosnovniji način na koji dobrovoljne komore mogu promicati reforme je kroz javno zalaganje za mjere koje podupiru tržišno natjecanje i slobodno tržište. LISTA ZA RIJEKU je apsolutno zagovarač slobodnog izbora i slobodnog udruživanja i za fizicke osobe i za grupe, uključujuci tvrtke, uz fakultativni način plaćanja članarine.

Unesi komentar