Riječke turističke sramote

Špica je turističke sezone, gradove na moru preplavili su strani i domaći gosti. I naš grad, unatoč tome što ne slovi kao turistička destinacija, posjećuju turističke grupe. Iako će netko reći da Rijeka nema spomeničke vrijednosti kakve imaju primjerice Dubrovnik, Pula ili ostali gradovi na Jadranu, to ipak nije tako. Spomenička baština našega grada je iznimno bogata, ali je se slabo promovira ili se, što je još gore, nalazi u stanju nebrige i nemara. Posebice u Starom gradu.

Stari grad (antička Tarsatica) je povijesno srce Rijeke, a spomenička baština u njemu koja se prezentira turistima je u sramotnom stanju.

Pa pođimo s jednom turističkom grupom u obilazak Starog grada, koja s Delte dolazi u Užarsku ulicu i prva stanica im je Kosi toranj i crkva Marijina Uznesenja. Cijeli trg je „popločan“ asfaltom ispod kojeg stoje prekriveni antički mozaici na neodređeno vrijeme. Turistička grupa dobiva informaciju o izuzetno vrijednim arheološkim nalazima najranije povijesti grada, ali osim asfalta naši gosti ne vide ništa.

Zato imaju prilike vidjeti Kosi toranj (jedan od najstarijih zvonika na Jadranu) i crkvu Marijina Uznesenja (kao najstariju riječku crkvu) išarane grafitima od strane onih koji na taj način pokazuju ljubav prema svom gradu.

Turistička grupa dalje nastavlja prema Trgu Grivica i monumentalnoj katedrali Sv.Vida, ispred koje staro popločenje čeka desetljećima da bude ukomponirano u novouređeni izgled trga. Kuća Benzoni, tik do katedrale, iz koje je nikla današnja Sveučilišna knjižnica primjer je nebrige za riječku povijesnu baštinu. Iako su obližnjim starim zgradama uređene fasade iz sredstava proračuna grada, ovo važno povijesno zdanje ostalo je zanemareno, zapušteno pa i ruševno.

Naša turistička skupina spušta se Medulićevom ulicom i dolazi na Koblerov trg, gdje im turistički vodič pokazuje „Palac komuna rečkog“. Ono što je za Dubrovnik Knežev dvor to je ova zgrada za Rijeku u povijesnom smislu. Ovo zdanje iznimne povijesne vrijednosti bilo je sjedište riječke srednjovjekovne komune. I na njoj je fasada dotrajala te više puta premazivana u prizemlju sa dodanim alu-prozorima i rashladnim uređajima.

Naša turistička skupina „impresionirana“ do sada viđenim nastavlja do obližnjih Starih vrata, najstarije građevine grada te dolaze do Tarsatičke principije gdje im vodič objašnjava da se ovdje nalaze arheološki ostaci rimske vojne komande. Osim pokrivenih antičkih nalaza od strane konzervatora, turisti imaju prilike pogledati zapušten prostor i mini gradski deponij smeća.

Naša grupa nastavlja dalje turističkom magistralom Starog grada te dolaze do crkvice Sv. Sebastijana, starog zdanja iz 13.stoljeća, za koju nitko ne zna kad je otvorena za građane i turiste.

Naša turistička skupina polako dolazi do svoje posljednje stanice u Starom gradu – na Trg Riječke rezolucije, gdje mogu vidjeti impozantnu zgradu riječkog Municipija, koju, osim što ima zapuštenu i išaranu fasadu, krasi i veliki televizijski relej kao ukras na krovu. Srednjovjekovni stup – Stendarac, išaran grafitima, okružen je automobilima, pa tako turisti mogu primjetiti da je ovaj povijesni trg ustvari obično parkiralište.

Naša turistička skupina time završava obilazak Starog grada zbunjena i razočarana nemarom jednog grada prema vlastitoj povijesnoj baštini.

Ova turistička sramota traje desetljećima i nema gotovo nikakvog pomaka. Autor ovog teksta prošao je mnoge gradove u Europi i do sada nije naišao na ovakvu zapuštenost i nemar prema vlasitoj povijesnoj jezgri.

Zaključak: Imamo se čime sramotiti pred posjetiteljima našeg grada, a za ovu sramotu odgovorni su kako konzervatori, tako i Turistička zajednica grada, gradski Odjel za kulturu, a najveću odgovornost za ovu sramotu svakako snosi gradonačelnik. Riječka povijesna baština Starog grada to nije zaslužila. (rijekadanas.com/predrag miletić)

Komentari

Unesi komentar