Zašto Vojko Obersnel ne treba opet postati gradonačelnik Rijeke?

Uvjeren u svoje ovozemaljsko poslanstvo i vjecno trajanje svoje misije u funkciji gradonacelnika Rijeke, Vojko Obersnel se ponovo i neustegnuto povjerio Novom listu. Tako nas u izdanju od 26.ovog mjeseca, clanak pod naslovom “Obersnel na internet, Komadina na teren” zapljuskuje zadahom njegove opijenosti zbog novog nadolazeceg trijumfa. Tu citamo i ovo: “Jedno je sigurno – jedan moj zamjenik bit ce moj stranacki kolega dr. Zeljko Jovanovic, a drugo mjesto zamjenika bit ce ponudjeno nekome…” Ovakva izjava vise je nego podcjenjivacka u odnosu prema ziteljima Rijeke, odnosno njenom izbornom korpusu. Obersnel prakticki porucuje Rijecanima i Susacanima kako ce biti budalasto i tek puko gubljenje vremena izaci na biracka mjesta ako nisu ZA njegovo lik i djelo. Ipak je on neprikosnoveni kralj rijecke politicke scene. Amen!

Ali, ima ipak jedno ALI… Cak ni u “Bibliji” – najprodavanijoj i na daleko najvise jezika prevodjenoj knjizi u povijesti ljudskog roda – nigdje ne stoji zapisano da Vojko Obersnel treba opet biti gradonacelnik Rijeke. Cinjenice i aktualno stanje grada na raznim poljima djelatnosti, a posebno na podrucju ekonomije i kao rezultat toga zaposlenosti-nezaposlenosti, govore o tome kako Obersnel i njegova vladajuca svita nisu svoje dosadasnje mandate iskoristili za dostizanje onog stupnja progresa kojeg Rijeka mora nositi obzirom na potencijale i uslove koje ima. A to je ipak jedino relevantno mjerilo uspjesnosti necijeg upravljanja odnosno vladavine.

Navedeni clanak pokazuje da Vojko Obersnel nema ni za blisku a kamoli neku daljnju buducnost rijeckog podrucja i grada ikakvu smislenu predodzbu i viziju (uoblicenu u neku strategiju) njegovog optimalnog razvijanja. Jedina mu je strategija “komunikacijska strategija” odnosno strategija ponovnog zauzimanja gradske vlasti, pod bilo koju cijenu: “Nemamo se sto posebno programski pripremati za ove izbore, kao ni za bilo koje prethodne. Naime, imamo kontinuitet politike na kojoj dnevno radimo cijeli mandat, cetiri godine, i to je nas najjaci izborni program. Za nas kampanja traje sve cetiri godine.” Kako je to suplja i bezidejna frazeologija. Zaista ponizavajuce i podcjenjivacki prema Rijeci.

Dakle, o potencijalima koje Rijeka ima i o tome kako ih upregnuti u realni boljitak grada, ni rijeci! Valjda zato sto Vojko Obersnel i njegovi prirepci iz aktualne gradske vlasti toga nisu svijesni, ili o tome ne znaju nista, ili ih ni ne zanima – zbog njihove vlastite komocije . Oni se i dalje ponasaju poput sljedbe neke davno zaboravljene religije koja zivi u samozadovoljstvu od vjere u posvemasnju nepromjenjivost svoga zamisljenog svijeta.

Ovdje cu navesti tek neka od “dostignuca” Vojka Obersnela u dosadasnjim mu mandatima:
- koncept razvoja industrije (u ovoj se stvara novostvorena i najveca dodatna vrijednost) je gotovo u potpunosti napusten. U gotovo pravilnim vremenskim razmacima, Obersnel je kontinuirano porucivao rijeckoj javnosti: “Zaboravite industriju! Buducnost Rijeke je u urbanom turizmu i usluznim djelatnostima.” On , dakle, neke svoje zelje a za koje subjektivno misli da su objektivno pravi pogodak, umata u foliju tzv. strateskih smjernica i obmanjuje gradjanstvo uvjeravanjima o uspjesnosti istih. Da ironija bude veca, u posljednjih nekoliko mjeseci otkrio je u sebi strastvenog borca za ocuvanje brodogradnje (3. maj).Ili je to, tko zna, mozda jos jedan u nizu trikova iz njegove “komunikacijske strategije” kojoj je jedini cilj ponovo zasjesti u vlast.

- ruzinavi brod “Galeb” kao onaj agens koji ce omoguciti da urbani turizam procvjeta. Taj brod nema nikakve veze s Rijekom, niti simbolizira njen identitet. Ova je Obersnelova “fiks” ideja dosada stajala gradjane najmanje 500.000 kuna, koliko je priznao da je iz gradskog proracuna isplaceno za navodni spas broda. Iako strucnjaci iz brodogradilista “V. Lenac” dobro znaju da tom ruzinavom brodu spasa nema, strucna ekspertiza javnosti je ostala nedokuciva.

- Rijeka nema danas niti jednu banku koja u svom nazivu ima ime grada ili pridjev Rijecka/i. Nekada je imala, a sasvim se slucajno (!) dogodilo da je u vrijeme izdisaja Rijecke banke jedan od clanova njezinog Nadzornog odbora, glavom i bradom bio upravo on – Vojko Obersnel. Opravdao se time sto je u javnosti gotovo bez srama i griznje savjesti priznao da on pojma nije imao sto se u banci dogadja. Pored Zagrebacke, Splitske, Osjecke postoje i banke koje u svojim nazivima nose imena daleko manjih gradova i sa slabijim potencijalima od Rijeke. Bez da omalovazavam, obezvrijedjujem i podcjenjujem druge sredine, radi se o slijedecim bankarskim silama: Brodska banka, Pozeska, Krizevacka, Istarska kreditna Umag, itd, Gdje si Rijeko ?

- o odnosima Rijecka gradska vlast- sredisnja vlast RH u Zagrebu bespotrebno je vise trositi rijeci. Djetinjasto slanje razglednica u tzv. metropolu dovoljno govori samo za sebe.

- Rijecka gradska vlast i nadalje primjenjuje koncept “grada-poduzeca” kojeg je doduse svojevremeno inaugurirao Slavko Linic. Mada je naizgled pogodan za punjenje gradskog proracuna, dugorocno uopce nije u funkciji razvoja poslovnog poduzetnistva. U svijetu je prvi taj koncept bio uveo mega- grad Houston, u drzavi Texas, SAD, ali je relativno brzo bio i napusten. Nije se pokazao uspjesnim za razvoj mega-grada.

Vojko Obersnel i njegovi “kobasicari” dokazali su u svojim dosadasnjim mandatima da nemaju dovoljno ni htijenja, ni volje, a posebice ne kvalitete i sposobnosti i znanja za pokretanje grada u stvarni razvoj na osnovu svih u Rijeci postojecih potencijala.

Takozvani “kapitalni projekti”, kojih su Obersnelu usta puna, jesu Rijeci potrebni ali nisu od prioritetne i esencijalne vaznosti za realni razvoj.I zapravo su vec davno trebali postojati u Rijeci. Ono sto je do sada karakteriziralo gradonacelnika to je njegov reaktivan pristup rjesavanju problematike (zakasnjelo reagiranje na dogadjaje i situacije), defetizam (stanje psihe i duha koje se odrazava u izjavama tipa:”ne mozemo nista uciniti” ili “nemocni smo”) i kao rezultat toga cesta reagiranja u obliku inata, obranastvo, neinicijativnost, pomanjkanje mastovitosti i lucidnosti,itd.

Unatoc tome, i Vojko Obersnel i njegovi podcinjeni iz gradske vlasti vole se cesto pozivati na ispunjenje svojih predizbornih obecanja. Ali obecanja ne znace nista. Rijeci su potrebni gradonacelnik i izvrsna/operativna vlast kojima ce posao biti ne da daju predizborna i postizborna obecanja nego da smisleno, kvalitetno i uspjesno rjesavaju stvarne probleme grada i podizu razinu boljitka zivota.

Ma koliko god Vojko Obersnel imao visoko misljenje o svojim lidersko – poduzetnickim sposobnostima i samouvjerenosti u uspjeh svoje gradonacelnicke misije, on nikada nece biti novi Giovanni Ciotta, ili eventualno Lodovico Adamich.

Unesi komentar